
01 · Jutro
Pijetao prije sata
Kava se kuha na ganjku. Nada već mijesi kruh. Magla se diže preko Banovog brda.
Seosko gospodarstvo Ivica i Marica · Karanac, Baranja
skrolajte

Četiri konja. Četiri jutra. Dan kreće kad oni kažu.

„Dođite kod nas kao gost, a otiđite kao prijatelj."
Prije više od dvadeset godina ostavili smo gradske poslove i vratili se zemlji. Treća smo generacija na istom dvorištu — iste cipele po istom blatu, isti recept za kulen, iste priče kraj iste peći.
Kad otvorite kapiju, postanete dio obitelji. Marko vodi salaš i konje, Nada raspolaže kuhinjom, sin Luka pomaže gdje god treba. Naši psi Gita i Greta vam već znaju ime prije nego što vam ga kažete.
— Nada i Marko Piljić, vlasnici · sa sinom Lukom
Pročitajte cijelu priču→Naši konji nisu rekvizit. Svako jutro Marko ih izvodi prije šest. Možete ih jahati, voziti se fijakerom, hraniti jabukama — ili ih samo gledati. Sve troje su dobra zabava.

Tena
Tena je naša najstarija. Mirna, pouzdana, prva u stadu. Ona postavlja pravila.

Lara
Lara voli da je se češe iza uha. Dobra je za prve sate u sedlu.

Đenka
Đenka obožava jabuke. Najljepše uho na imanju i sklonost prema djeci.

Sokol
Sokol je još u učenju. Crn, brz, zna se naljutiti — ali samo na sebe.

I · Otvori objektiv
Doručak miriše prije nego što se itko probudi.
II · Promijeni kadar
Konji ne čekaju budilicu — oni su budilica.
III · Stani u kadar
Sve što je važno događa se između kuhinje i staje.
snimano u dvorištu

01 · Jutro
Kava se kuha na ganjku. Nada već mijesi kruh. Magla se diže preko Banovog brda.

02 · Podne
Konji izlaze iz štale. Djeca hrane patke. Ručak je u 14:00 — ni minutu prije.

03 · Sumrak
Vatra se loži. Fiš paprikaš krčka. Vino se otvara. Tamburica se ugađa.

04 · Noć
Dugačak hrastov stol, fenjeri, čobanac iz kotlića. Pjeva se dok ne svane.
Domaća kuhinja po vašoj narudžbi, jahanje, fijaker, vjenčanja, krštenja, team-building, izleti u Kopački rit i baranjske vinske ceste. Sve pod jednim krovom — ali ništa industrijsko.

Kulen, slanina, čvarci, sir s vrhnjem, fiš paprikaš, teletina pod pekom, čobanac, šaran u rašljama. Sve domaće, ništa kupljeno.

Tena, Lara, Đenka i Sokol. Sat vremena u sedlu kroz polja, ili vožnja fijakerom uz domaću rakiju.

Dvije dvorane — manja za 30, veća za 50. Vanjski pavilon za do 100 gostiju. Tamburaši, fotografije, dekoracija.

Cijela kuća za 8 osoba, ili pet tematskih apartmana u dvorištu. Igralište, životinje, mir.

Vanjski bazen, ležaljke, suncobrani, ljetna terasa s pogledom na stale. Bicikli za najam i sigurna garaža s alatom.

Kopački rit na 15 minuta, Ulica zaboravljenog vremena na 5 minuta hoda, vinske ceste Belja i Josića.
Kulen koji Marko godinama suši u dimu. Čvarci iz kotla. Fiš paprikaš iz Drave, kuhan na otvorenoj vatri u kotliću. Graševina iz Belja, Josića, Gerstmajera. Rakija iz vlastite kazana.




Naše ime stoji na ulazu — na sedam jezika. Bajka koju Nada čita Luki, koju su čitali njezini roditelji njoj, koju će Luka jednog dana čitati svojoj djeci. Gosti dolaze iz Mađarske, Poljske, Njemačke, Finske, Kine, Rusije i Hrvatske — svi su naši.
Karanac je službeno proglašeno etno-selo Baranje — najveća koncentracija obnovljenih panonskih nabijanica u Hrvatskoj. Prvi put se spominje 1357. godine, no ljudi tu žive davno prije pisanih ljetopisa. Sedam stotina duša, tri crkve, jedan stari trešnjev drvored, i Ulica zaboravljenog vremena pet minuta od naših vrata. Kuće su od cigle i blata, krovovi od trske, dvorišta okrenuta prema suncu.
Hrvati, Mađari i podunavske Švabe žive ovdje rame uz rame od 18. stoljeća — tri jezika u kuhinjama, jedna trpeza, jedan kulen koji se dimi za sve. Ulica zaboravljenog vremena čuva 847 predmeta pod zaštitom Ministarstva kulture: kovačnicu, vodenicu, drvene kolca i košnice, alate kojima su Šokci i Švabe vladali nizinom prije traktora. Nije muzej iza stakla — dvorišta još rade, djeca trče za kokošima, a stari Janoš još svaki dan obilazi svoju trešnju.
1357.
prvi spomen
700
duša
847
predmeta
3
crkve
U Karancu se vrijeme mjeri zvonima i godišnjim dobima. Ujutro pijetlovi, navečer zvona iz tri tornja, u listopadu mošt, u prosincu kolinje, u svibnju trešnje. Mi nismo dosli ovamo da otvorimo hotel — došli smo da nastavimo ono što su naši djedovi započeli. Vi ste pozvani da to s nama podijelite.

Ulica zaboravljenog vremena

Park prirode Kopački rit

Vinske ceste Baranje
Baranja je najmanji i najtiši kut Hrvatske — trokut između Drave, Dunava i Mađarske, gdje se susreću ravnice, vinogradi Banovog brda i močvare Kopačkog rita. Ovdje su Pannonci pjevali prije Rimljana, Turci su ostavili ćilime, a Šokci recept za kulen koji UNESCO danas štiti kao europsko nasljeđe.
Karanac je njezino srce — službeno proglašeno etno-selo, najveća koncentracija obnovljenih nabijanica u Hrvatskoj. Pet minuta od naših vrata stoji Ulica zaboravljenog vremena s 847 predmeta pod zaštitom Ministarstva kulture. Petnaest minuta dalje je Park prirode Kopački rit — najstariji prirodni park u Hrvatskoj (1976.), dom 140 vrsta ptica, sa drvenim stazama kroz poplavnu šumu.
A vinari su tu već 1.700 godina. Naš susjed Belje obrađuje 650 hektara loze na Banovom brdu — Graševina, Frankovka, Traminac — i njegova vina završavaju na našem stolu. Baranja nije turistički poligon, nego živo tlo. Mi smo treća generacija koja ga čuva.


Najbolje vam je odgovoriti slikom: zamislite kako voziš autocestom A5 od Zagreba, slijevaš se prema Belom Manastiru, vrtiš se kroz vinograde Banovog brda, a onda asfalt postaje šljunak, šljunak postane trešnjev drvored, drvored postane naša kapija. Onda Gita i Greta laju, pa staju kad shvate da niste opasni. Sve to traje trideset minuta od Osijeka.

20+
godina iskustva
656
recenzija na Googleu
21k
pratitelja na Facebooku
9.6
ocjena na Booking.com
100
gostiju kapacitet
9
soba i apartmana
4
konja s imenom
1357.
godine Karanac

Nada Piljić je primila nagradu „Čovjek — ključ uspjeha · Djelatnik godine" u kategoriji domaćica turističkog seljačkog domaćinstva. Nagradu dodjeljuje Hrvatska turistička zajednica na Danima hrvatskog turizma — najveće strukovno priznanje hrvatskog turizma.
Gosti kažu
Odličan ambijent sa pomno odabranim detaljima. Hrana fantastična, vraća u neka davna vremena kad je hrana mamila okusom i mirisom, bez hrpe aditiva. Domaćini izuzetno simpatični i ljubazni.
Booking 9.6 · Tripadvisor 4.8 · Restaurant Guru 4.8 · 656 recenzija na Google Maps
Već više od dvadeset godina mediji pišu o našem obiteljskom salašu. Evo što su rekli — i što su snimili.



„Napustili smo sigurne poslove i bacili se u nepoznato — izgradili smo etno-selo u kojem danas uživaju gosti iz cijelog svijeta."
↗Punkufer · Dnevnik.hr„Mjesto na kojem ćete provesti nezaboravan vikend — kućica iz baranjske bajke i seosko gospodarstvo koje hrani i tijelo i dušu."
↗Glas Slavonije„U Karancu se ponovno može voziti kočijom — Zekan i Moro, novi stanari gospodarstva Ivica i Marica."
↗Agroklub„Na Ivici i Marici se jede domaće, uživa s konjima, u bicikliranju i baranjskom krajoliku."
↗Rural Tourism Croatia„Ivica i Marica — na jelovniku samo domaće. „Kod nas nema podjele, kad mi jedemo, svi jedemo.""
↗Po prethodnoj rezervaciji · Booking.com